Kako?

Mlinareva kći rezultat je ideje trenutka i trenutne inspiracije. Spravljajući zdrave kolačiće koje sam počela uvoditi u svoj život i prehranu, došla sam na ideju kako bih te fine zdravosti koje nastaju u mojoj kuhinji mogla podijeliti i s drugima. I zašto ne?​ Ponudila sam ih prijateljima koji su se oduševili i ohrabrili da krenem na jedno novo putovanje.

 

Zašto?

​

Mlinareva kći je ideja za koju se nadam da će zaživjeti i odvesti me na neke nove puteve, nova mjesta, nove ideje i ljude i koja će stvarati raznolika iskustva.

 

 

 

Što?

 

Tko?

 

 

Kuhinja me oduvijek privlačila i uvijek je bila veliki dio moje svakodnevnice. U kuhinji je mama pravila kolače, torte, isprobala nove recepte, pretvarala naše želje u pune tanjure i uživala promatrajući brata i mene kako se natječemo kome će se više svidjeti. U kuhinji kat niže, osjećao se miris masti od krafni koje su se pekle cijele godine, u svakojaka doba. Baka je bila majstor i za salnjake, makovnjače, šape i druge slavonske delicije, a moje je bilo da ih na tanjuru, još vruće, nosim radnicima u mlin. U drugoj kuhinji, druga je baka razvlačila tijesto po stolnjaku prostrijetom preko stola, a ja sam obilazila kao mačka oko vruće kaše, malo dosađujući, malo smetajući, ali uglavnom upijajući bakine pokrete, odnos prema tijestu, ruke prožete žilama kako stavljaju po jednu šljivu na izrezane plahtice tijesta, koje bi potom smotala, poslagala u okruglu tepsiju i stavila u peć na drva. Za mene bi tad počeo najteži dio - čekanje. Strpljenje do trenutka kad se vruće, zašećerno mlijeko prelijeva preko tvrde korice kako bi je malo omekšalo. Potom hlađenje najdražeg deserta ikad, a zatim iščekivanje da se izvadi prvi komadić i da baš taj bude moj. Pita od šljiva. Nenadmašiva. Godinama poslije, mama, a i baka, strpljivo su odgovarale na moja pitanja o pripremi hrane, a do dan danas moja su prva sjećanja na kuhinju jaka motivacija za nove kulinarske ideje i užitke.

A zašto margarin, a zašto tako malo šećera, a zašto tako puno šećera, a zašto ne jaja, a koliko jaja, a koja temperatura... Da nije bilo njih, ne bi ni mene vezala ljubav za kuhinju, i zato im hvala.